U najnovijem broju “Glasa Trebinja” objavljen je prikaz romana Dragana Kovača “To sam ja”, pjesnikinje Zdravke Babić. Njen esej pod nazivom „Od „Gromovog đuleta“ do hercegovačkog Zevsa i Gospodara Sunca“, nad romanom „To sam ja“ Dragana Kovača prenosimo u cijelosti.
Narodna biblioteka Trebinje, 2023. god.
Roman „To sam JA“ je knjiga koja je privukla moju pažnju samim naslovom, pa sam primivši blagoslov pisca krenula lavirintima njegove duše, kroz smiroljublje i blagost ovog djela i sudbinu njegovog glavnog junaka pokušala dokučiti suštinu onostrane čovjekove duše i njene odsjaje.
„To sam ja“ je priča napisana čistim jezikom hercegovačke jednostavnosti, priča o sudbini srećno rođenog dječaka u raljama posljeratnog života, savremeni mit i demistifikacija mantre glavnog junaka, dječaka Zora, koji je u nasljeđe dobio da poput Avve Isaka Sirijskog, još kao mali dječak postavlja granice jednog prostora, otkriva tajne budućeg, dostiže milost Božiju, da putovanjem svog sunčanog diska, duhovno uzvišen još od djetinjstva, u svojim dječijim slutnjama i strahovima, prvim nestašlucima i kroz prve mladalačke snove, dotakne onostrane sne i, kada zaiskri iskra u njegovoj glavi, zazrcali svjetlost, on zna da je na sudbinski predodređenom putu. Roman „To sam JA“ je knjiga životnih isječaka jednog djetinjstva i odrastanja, jednog buđenja iz sna, priča o „nafaki“ čovjeka koji nije prespavao život.
Dragan Kovač je pisac čistog proznog oblika u tijesnom sklopu sa materijom koju piše. Autor gradi lik svoga glavnog junaka, čija je osnovna odrednica upravo u naslovu „To sam JA“. NJegov junak je istinska pretpostavka samog sebe kao „neko“ sasvim drugačiji. Glavni lik u samoproizvođenju svojih misli pronalazi sposobnost da se uvijek nalazi u stanju „slobode“. Zahvaljujući svojoj „slobodi“, on sreće svoje sopstveno “JA “ još u djetinjstvu. Roman govori o moći i nevidljivom savezniku pri pravljenju životnih izbora ljudi koji žive od Božijih nagovještaja i ljudskih slutnji. Kroz sudbinu hercegovačke porodice, prelama se sudbina naroda. Ovo djelo govori o vrlini čovjeka koji iz jedne traume u djetinjstvu izlazi kao pobjednik i naučen da pravilno uskladi odnos svjetlosti i polusjene u svom životu, da u snove prizove „svjetlost“ koja ga fascinira i impresionira, udahnjuje mu život i njegov stvarni smisao.
U „graničnim „ situacijama koje nisu rijetke, glavni junak brani sebe kroz formu stida i već vrlo rano sposoban za „moralni stid“, još u djetinjstvu postaje spreman da se identifikuje sa samim sobom. Rijetka prilika da „nabavi“ olovku od šumara, te neprospavana noć zbog tog postupka, govori o megalomanskom zanosu krunisanom očevim povjerenjem u njega. Uspješno savladan očev zadatak, otac kao „duhovna vertikala“ i pozdrav „Čiji ti ono bijaše junače?“ su ulaznica u svijet odraslih i „damar“ ovog romana. Prirodne i društvene sudbine, ali i Božije opomene postaju Zorov „saveznik“, grmljavine i oluje, „predskazanje“ sudbine. Iz priče svog prvog ozbiljnog sagovrnika o tragičnosti jedne zabranjene ljubavi, dječak Zoro rano shvata da se sreća i nesreća ne raspoređuju uvijek po pravdi Boga. „Zorove“ rezonantne interakcije sa munjama, zvijezdom repaticom i nebeskim azurom podsjećaju na Zevsove moći.
Dragan Kovač u romanu „To sam JA„ organsko prilagođavanje svog glavnog lika prati svjesno, kroz njegove snove, kroz mislenu silu koja upravlja čovjekom, koja tajno prati njegovu prirodu, kroz zabilješke zakona prirode pretvorene u „fatalni dar slobode“. Autor „svetotajinski“, kroz vjerodostojne događaje bez imalo preuveličavanja, prati svog glavnog junaka i bilježi ono što odgovara realnosti i njegovim psihološkim mogućnostima. Kroz crnohumoresku šalu babe Sare, pisac pokazuje poziciju žene u Hercegovini, njeno kasno otrežnjenje i suočenje sa istinom i nemoći do kraja života da se oslobodi sopstvenog „udesa“. Izuzetnim stilskim sredstvima autor oslikava život i običaje u Hercegovini, zatim etičke i druge intelektualne karakteristike svojih likova, ali ne odstupa od osnovne psihološke linije glavnog junaka.
Veliki stepen moralnog i duhovnog, budućeg „ kralja čokolade“, uočavamo kroz piščev opis susreta mladog biznismena sa prelijepom sekretaricom Azrom. „Bljesak koji emituju crne oči“, osjetio je glavni junak i ponovo negdje duboko u sebi čuo „upozoravajuća zvona“. Spajanje njih „dvoje“ u “vječni trenutak“ i „san“ koji ga je vratio u stvarnost spokojnog buđenja pored vlastite žene je „ljubavni duhovni šarm“ glavnog junaka. Čovjek kome je Ciganka Mejra „vidjela“ „zvijezdu“ na čelu i prorekla „sudbinu“, čovjek sa „ličnim stavom“ od rođenja, čovjek koga zemaljske krize inspirišu da iz njih izađe jači i bogatiji, „književni heroj“ romana „To sam JA“, opravdano je stekao naklonost romanopisca Dragana Kovača. Ovo je roman u kome nema bogohuljenja, u kome je sve puno porodičnog poštovanja i rodoljublja, od etike do moralnih koncepcija.
Roman koji je tiha životna svečanost.
Zdravka Babić,
pjesnik